Aktivni pripadnik američkog ratnog vazduhoplovstva Aron Bušnel zapalio se ispred izraelske ambasade u Vašingtonu, u znak protesta protiv saučesništva američkog imperijalizma u ratu u Gazi. Vijest o ovom hrabrom činu samopožrtvovanja jednog muškarca snažno je odjeknula u srcima stotina miliona muškaraca i žena.
[Source]
Oni osjećaju isti duboki očaj gledajući scene genocida počinjenog u Gazi; nemoć jer se kolektivna vojna moć zapadnog imperijalizma koristi za slamanje i ubijanje malog, potlačenog naroda; oni osjećaju isti zagušljivi bijes prema našim krvoločnim kapitalističkim političarima ovdje na Zapadu koji su dozvolili ovaj pokolj.
U četvrtak ujutro, 25-godišnji inženjer za kibernetičku sigurnost i IT za američko ratno vazduhoplovstvo Aron Bušnel kontaktirao je razne novine, izjavljujući svoju namjeru da položi život u znak protesta:
“Zovem se Aron Bušnel, aktivni sam pripadnik Ratnog vazduhoplovstva Sjedinjenih Država i više neću biti saučesnik u genocidu. Upravo ću se upustiti u ekstremni čin protesta, ali, u poređenju s onim što ljudi doživljavaju u Palestini od strane svojih kolonizatora, to uopšte nije ekstremno. To je ono što je naša vladajuća klasa odlučila da će biti normalno.”
Suočen s licemjerjem imperijalista, koji propovijedaju 'demokratiju' i 'ljudska prava' dok naoružavaju ubilački Netanjahuov režim, Bušnel, koji je bio anarhista, ispravno je krivicu stavio tamo gdje joj je i mjesto: na vladajuću klasu.
Snimak Bušnelovih posljednjih trenutaka, dok se približavao kapiji izraelske ambasade, je veoma mučan za gledanje. U početku ih je na Tviču (Twitch) vidjelo samo nekoliko desetina gledalaca, a naknadno objavljene snimke vidjeli su milioni. Čak i dok je plamen zahvatao njegovo tijelo, Bušnel je uzvikivao: „Oslobodite Palestinu! Oslobodite Palestinu!” Ovo su bile njegove poslednje riječi.
Uz ovu scenu mladića u najboljim godinama života koji odustaje od svega kako bi skrenuo pažnju na patnju palestinskog naroda, video je takođe zabilježio spektakl policajca u civilu ili pripadnika obezbjeđenja ambasade kako upera pištolj ka Bušnelu, tražeći da se „spusti na zemlju“.
Medijske insinuacije
Vlasti i mediji su odmah pokušali da zamute vodu, koristeći tipičan orvelovski novogovor, na koji smo navikli otkako je izbio rat protiv Gaze.
ABC News se osvrnuo na "očigledan 'politički protest'", pri čemu su citati zastrašivanja u potpunosti njihovi. Drugi su primijetili da “niko od osoblja izraelske ambasade nije povrijeđen”, te da je pozvan tim za uklanjanje bombi da provjeri “sumnjivo vozilo” u tom području – insinuacije koje sugerišu da je sigurnost ambasade i njenog osoblja na neki način ugrožena.
Metropolitanska policija Vašingtona je u međuvremenu objavila izvještaj o incidentu u kojem se govori o čovjeku sa "mentalnim problemima" koji je hodao ispred ambasade prije Bušnelovog samospaljivanja. Tajna služba je izvijestila da je primila izvještaje da je neko "doživio moguću hitnu medicinsku/mentalnu opasnost". Mnogi u štampi su poslušno preuzeli ovu priču, u prljavom pokušaju da potkopaju Bušnelov protest sugerišući da su to postupci čovjeka koji nije zdravog razuma.
Ovi postupci nisu bili rezultat mentalne bolesti, već duboke frustracije i bijesa, istog osjećaja kojim gore srca miliona radnika i mladih. Muka nam je od masovnih ubistava i laži koje dolaze od kapitalističkih medija i političara, u SAD-u i svuda, koji pokušavaju da ocrne reputaciju onih koji stoje uz Palestinu, dok opravdavaju izraelsko klanje.
Ali Bušnelova poruka svijetu nije bila samo bijes, već je pokazala i očajničku, uzavrelu potrebu da se nešto preduzme u odnosu na svu ovu nepravdu. Snažnim riječima, napisao je u svojoj završnoj objavi na društvenim mrežama:
„Mnogi od nas vole da se zapitaju: 'Šta bih radio da sam živ za vrijeme ropstva? Ili za vrijeme Džim Krou zakona? Ili aparthejda? Šta bih ja uradio da moja zemlja čini genocid?’ Odgovor je, vi to radite. Upravo sada."
Suočeni sa užasima imperijalizma, milioni osjećaju potrebu da djeluju. Ali kao pojedinci, čini se da smo nemoćni da zaustavimo moć imperijalističke mašine koja drobi kosti.
Ne može se zamisliti snažniji primjer individualnog protesta od Arona Bušnela, koji će zauvijek ostati upamćen. Ono što je sada potrebno je organizovan izraz, da se sav ovaj bijes sakupi u moćnu, nepobjedivu silu: revolucionarnu partiju koja može izazvati i srušiti ovaj truli kapitalistički sistem, i cijelu bandu imperijalističkih ratnih zločinaca, od Bajdena do Sunaka, Makrona , Šolca, Trudoa – puno njih.
“Vulkanska revolucija”
Uticaj Bušnelove smrti pokazuje se u ogromnom izljevu simpatija i podrške na društvenim mrežama. Poruke solidarnosti hiljada komentatora otkrivaju koliko se duboko osjetio njegov postupak:
“Osjećao sam kako se vi osjećate, čini se da niko ne sluša ili ne brine dovoljno da zaustavi ovaj genocid.”
“Sram te bilo, Džo Bajden. Sram te bilo, Blinken. Ubice!”
“Zapaljenje vašeg dobrog tijela biće početak vulkanske revolucije koja će zaustaviti nepravdu i podržati potlačene.”
Ovo je raspoloženje među milionima. Bušnelovi krici o "slobodnoj Palestini" odjekivaće dugo nakon njegove smrti. Ono što je potrebno, upravo kao što gornji komentar ističe, je „vulkanska revolucija“, kanališući pravedni gnjev miliona koji se protive neprekidnoj represiji koju stvaraju kapitalizam i imperijalizam u zemlji i inostranstvu.
Bušnelov protest je najnoviji u dugoj istoriji samospaljivanja protiv imperijalističkog rata i ugnjetavanja. Slični protesti su poznati tokom Vijetnamskog rata, i od strane američkih i vijetnamskih demonstranata.
U novije vrijeme, samospaljivanje tuniskog uličnog prodavača Mohameda Bouazizija 2010. godine – protiv teškog siromaštva i poniženja koje je on, kao i milioni drugih, pretrpio od strane režima – djelovalo je kao posljednja čaša za revolucionarni pokret koji je izbio u Tunisu, uvod u Arapsko proljeće i pad diktatora.
Danas uništavanje Gaze radikalizuje milione ljudi na Bliskom istoku. Režimi širom regiona vise o koncu. Mogućnost novog arapskog proljeća je u zraku, zastrašujući imperijaliste.
Slična revolucionarna dešavanja su na dnevnom redu širom svijeta. Pitanje Gaze postalo je ključni faktor u radikalizaciji stotina miliona. Svuda se stvara isto raspoloženje. Ono što je potrebno je organizacija i jasan revolucionarni program za eksproprijaciju kapitalista i provođenje komunističke revolucije. Samo to može pretvoriti bijes i očaj u revolucionarnu nadu i snagu koja će promijeniti društvo.
Sloboda Palestini!
Intifada do pobjede! Revolucija do pobjede!